NE PITAJTE NISTA-MOLIM VAS-DA SVI ŽVAČU VREĆICE S ČAJEM, SVIJET BI BIO PUNO BOLJI
da...vratih se...dali bi trebala biti sretna ne znam...ah nije važno...
Život je halucinacija izazvana nedostatkom alkohola-jedina dobra koju sam čula u proteklih nekoliko godina..da htijedoh reči ljudi dosadni ste ja znam tko sam i ne morate me to ispitivati izluđujete me s tim-Znaš li tko si?
Pitam se.....
Ima li smisla čitati povijesne romane?
Da, ako su napisani u budućem vremenu....hh ne ne da mi se pisati nekim usranim kronološkim redom ovaj post, ne pitajte zake...Bio je tužaaaan...
Taj mali nebeskoplavi tetrapaaaaak....(nije važno, to znamo samo mi),am pa da u tome je bit-Daleke planine
od šečerne trstike,mali pegaz,panda,
eukaliptusovo korjenje,
i jedan mali odvijač...ah, u tome je
smisao života(ne znam od kud mi to, nije vazno rekoh ne pitajte od kud to uzimam),jbm kako usranzivot ..strah........mali CD...
I ne, neće ić u mikrovalnu...Nikada...
Ostat će na suncu...I jednostavno će
Postat mala nebesko plava
gljiva...(ne bi se kladila da ovo ima veze sa zdravom pameti...nije važno to sam samo ja)
Čudan i depresifan u zadnje vrijeme...
Ništa mu se više neda...
Nemože više izmišljat gluposti...Tužan zbog toga...
Cijelo vrijeme leži i bulji u strop.. i sluša for my pain...
Treba nekakvu promjenu...DENNISS ustani iz mrtvih -da sigurna sam to je išlo tebe
Otvori taj ormar i čekaj da stvari padnu na tebe.
Čekaj.Nemoj se uznemiravat.To je samo ormar sa šipkama.
Čeličnim šipkama.buahahah NE- NISAM dobro-koga briga uopče............Oh, ti mali papirnati ormarići,
čija je svrha jako nepoznata,
i koji su zapravo od plastike.
Zanima me....Zašto su ti ormarići tako zlobni?
Ubili su male bube,i natjerali nojeve da jedu žitarice.
Mali ormarići imaju i prijatelje.Tost je njihov prijatelj.
A svi znamo da je tost jako kul.Ali nemogu svi biti tost.Rađaš se kao tost,
I kao tost umireš.Ili obrnuto.Važno je vjerovanje da će
jednog dana svi tosteviuskrsnuti i dobit poklon u oblikumale baletne haljinice.S volančekima.Narafno.
TOSTTOSTTOSTTOST
Svijet je tako nepravedan,ali ipak...Samo je svijet izumio
krušne mrvice...
A što su krušne mrvice?Dijelovi tosta...Koji je kul...Postoji li tost-planet?
Na kojem se mali tosteki igraju,i postoji veliki tost koji se zove Darko,ili Hloverko ili slično...
I taj je tost glavni, i jako je lijep.I svi mu se dive.I dolaze tostevi iz svih dijelova planeta,
i klanjaju se njegovoj ljepoti. postoje male tost-kuće, kojesu u obliku tostera,
koji je naravno isključen...Uključuju ga samo kad žele bit preplanuli.
Preplanuli tost...I voze se u malim vozilima,koji imaju 3 kotača,i oblik klompe.
Ah, ti tostevi...Nestašni tostevi...Trebalo mi je nešto. Neobično i mračno.
Pa sam obojala žarulje u crno.hah
Žarulje su mi zapljenjene.Okrutnost u obitelji vrlo česta pojava....yeh...Njeno abiozno tijelo
zauvijek će ležati u prolazu...Iako nikada nije ni živjela.-denny ova ti je legendarna(buahaha sry ne mog se zadr)
Želim rezati travu sa tupim ljubičastim škarama.
Onim škarama za djecu.Zapravo, želim ukrasti djeci škare,i onda se praviti da režem travu...
Da, to je to..........NEKA ME NETKO ZAUSTAVI u ovim glupostima.......DA SVI ŽVAČU VREĆICE S ČAJEM, SVIJET BI BIO PUNO BOLJI..ne ne želim više ništa govoriti ili ti ga pisati...dosta je
ovo je specijal samo za kruneka i dennya...(naterali su me)
ali nedostatak je taj da stvarno ne znam kaj mi je bilo da pisem te glupossti ili znam mah
znate kaj bolje da idem pozeeeekkkkkk...pusekkkkkkkk
ehehe....majstore...
.......................
hepiiiiiiiii dada,i to sam si dozivjela.....da začudih se kolko mi je falil moj krevet u ovih nekoliko dana ali sve u svemu ja sam uzivala......weeeeeeeee......ah da i osvojila prvo mijesto,i imala savrsenu ekipu,i imala savrsenog recepcionara,i imala najbolji krevet i najbolju poslugu buahahahah ma uzivahhh.....
dada denniss poza te robert ..mmmmm...aham.....nemam vremena vise pisati moram ici ....ali glavno da je sve na svojem mijestu.........=))))))
....totalno usran dan....
......
da jos jedan usran dan zamnom.......grrrrr,zavrsila sa 4 sava na glavi...a pitate se zake da neko mi je bacil pepeljaru u glavu a pitam se ko i zake..i onda to jos nije bilo dosta nek sam jos zavrsila sa raskrvarenim nosom prekrasno...nema kaj....najgore mi je to kaj moram lagati.staroj a kuzi da lazem i ne mogu si pomoci na kraju krajeva sreca kaj imam stepenice ...da one su glavni krivac za sve....mrzim ga...pa to je zivotinja....samo zato kaj necu imati posla s njim on meni baci pepeljaru u glavu ma savrseno i kad mu u facu velim da nije normalan onda mi jos i nos razbije....sve u svemu lijep prizor sve oko mene puno krvi....ma mrzim svoj jebeni život više ne vidim smisla u nićemu...katastrofa...ne mogu uopce disati jebeni tumor polako ali sigurno me ubija iznutra a moj otac jos svemu pomaze izvana ....mah...kad bi mi barem neko rekao da je ovo san a ne java da me probudi....kome da se obratim kad nemam nikoga...niti ne mogu skupit dovoljno snage i hrabrosti reci nekome nekaj...a tolko bi zeljela...ni sama nisam svijesna koliko....savrsen zivot za mene ne postoji...nema ga...ali sama sam si kriva,ne nisam opet krivnju svaljujem na sebe zasto se uvijek uvjeravam u nekaj kaj nije kaj ne postoji,ne znam ni sama,a voljela bi znati....mrzim ovaj dan,mrzim sebe,mrzim uskrs,mrzim ovaj jebeni zivot...da opet sirim mrznju i ne ne uzivam u tome,ali jbg.....ne mogu to vise drzati u sebi vec dvije noci za redom ne spavam...luda sam od svega...mah....idem...dosta mi je ovog tipkanja i to me zivcira...nadam se samo da budem prozivela do kraja ferja pored ovog pomahitalog ljudaca -ma to su preblage rijeci za njega lai ne zelim se spustat na njegovu razinu nisam ja ko on,da uivam nanoseci drugima bol...mrš....idemmmmmmm...
..nesto...
... i ljuta sam sto jutro zapocinjem crnim mislima, sto sam ovako slaba i ranjiva i nema u meni ponosa, suze i opet brisem u tisini, grc koji osjecam tu blizu srca postaje toliko bolan da gubim dah ... i opet cu proklinjati zivot, sudbinu i pitati se zasto je to tako moralo biti ? u jednom trenu pozeljeti da me nema vise, tako se tesko nosim sa saznanjem da nisam uspjela ...
Vrijeme cuda cini, vrijeme lijeci sve rane ... kada ce to isto vrijeme vise pokucati na moja vrata, dograbiti me u mojoj samoci i odvesti u neki ljepsi svijet, daleko od ove surove stvarnosti s kojom se toliko tesko nosim iz dana u dan, tek na momente udahnem u tom vremenu mali dasak srece i ispuniti ce me na trenutak, al' je prolazan ... silno zelim da to vrijeme bude postojano i da se vise ne osvrcem...
Gdje nestaje i gubi se entuzijazam, zasto splasnjava a toliko mi je potreban, sto mu oduzima snagu i tjera me u ovakvo stanje, tuzna i slomljena dok jos ostatak svijeta sanja svoje lijepe snove i zivi zivot pun radosti, topline, strasti i zanosa ... ima kvalitetu za kojom tragam iz dana u dan i zelim zaviriti u svaki kut u vremenu koje me okruzuje, tragati i nadati se, pronaci izvor iz kojeg cu crpiti snagu, podici glavu ... promijeniti svoj svijet, preklinjem ... kada ce svanuti ?!
dada denis samo zato kaj si naredil je to sad tu pa eto uzivaj...
hehe...da..kmeeeeeeeeeeeeeeee zaboravih reci....
.....isoo znam da uvijek zanovijetam...ali
da htjedoh napisati...dosla danas doma i nisam praf ni usla kroz ulazna vrata
kad mene docekaj rijeci...zaklat ću te živu,kurvetino mala.....ostala sam skamenjena...da
jos uvijek ne mogu vjerovati ali jbg naucena sam na ta sranja...pa nist novoga....
da...tupo zurimnadajuci se da to nisam cula bar od njegane...zurim i čekam što će se dalje dogoditi
ne znam dal da se smijem ili plaćem...ne reagiram....najednom osjetim tupi teški udarac...jbg počelo je opet..
neki glas u meni je govorio ne ne smiješ si to opet dozvoliti,ne smiješ to trpitit poduzmi nešto..ašto???
najednom onako instiktivno,otvorim tek zatvorena ulazna vrata i plačući,vrišteći ne znam ni sama šta sve ne pocnem trcati kolko me god noge nose...da ravno do bake..tam je spas...trcala sam 15 min bez stanke,isoo skoro me herc strefil...ali osijećala sam olakšanje,jesam. i napokon kad sam se usela smiriti itd ...dignem se da si idem po čašu vode,srušim se...ahhhh....to nije fer..i onda opet u zg radi testiranja,pretrage kaj ja znam kaj sve ne...komane mogu to vise podnositi..ne ni neću to više podnositi ali jednostavno si ne mogu pomoći kaj je tu je...sve po redu me mući ne znam od kud bi počela...grrrrrrrr,mrzim samu sebe i ovaj ustaški svijet,ljude...ne znam...ne tržim puno, tražim samo normalan život,normalne roditelje koji naravno po mogućnosti nisu nastrani,
jbg...i onda me pitaju koji mi je cilj u zivotu...a u prvom mj su mi rekli da ako operacija ne uspije imam jos najvise 10 mj,bas me zaboli meni je jos dan danas 10 mj. i dva mj prije bude mi jos 10 mj,jednostavno mrzim vise bolnice,doktore sve, sebe....da nije bilo mog oca nebi sad bilo tu nekogvađenja bubrega li kaj si mogu pomoći...a da je bar samo to...nagore od svega mi je to kaj su mi rekli da mi se tumor kojeg su navodno uspijesno operirali li ne?1? vratil...ma super...jedno bolje od drugoga...da i onda kao da smo u nekom restoranu ili na nekoj nagradnoj igri i kažu i to još nije sve,našli smo ti neke.....mah ne da mi se....i da mah ne necu ni pisati kaj su mi danas rekli...pretragićno....i onda kad mi buraz veli da sam hodajuća enciklopedija bolesti onda se uvrijedim ali kad realno pogledamo i jesam...pih konacno je i on u necemu u pravu...ko bi reko....mrzim pisati ovakve besciljne postove ali bar tu mogu reci sve kaj me muci...jeeee....da zaboravih se zahvaliti jednom ljudacu koji je stalno uz mene ali je malo daleko...tnx deny...i onme jedini podrzava u mojim ciljevima i svemu drugi me ismijavaju ili im je svejedno...pih...ko ih ebe.....jedva cekam praznike da se maknem iz ove uklete kucerine...da odoh ja u grčku,beograd itd...da ima tih koji su me podrzali i u tome inace bi ja odustala i od toga...heh......bolje da prestanem pisati jer bi se tu moglo naci jos svacega...da sjetih se ...buraz...isooo kak taj zna osramotiti ljude, pa kome jos padne u danasnje vrijeme na pamet da isprinta sestrin broj moba i ispod njega napise trazi se decko i to naljepi po cijeloj glazbenoj skoli...da znam nije on kriv imanas skakakvih , ali nikoga goreg od mene...ili da...ima ima tijesim se...idem...ne mogu vise pisati to...sve me sram...
tnx deny jos jednom...voljem te.....by by
...OPET SVE PO STAROME.....
..da ja sam u
bedu i ne zelim vise zivjeti..(ehhh)
ovo sve vise nema smisla..moj zivot
je nekako postao pre komplicirann..i ja vise
ne mogu..znam i zelim neke stvari
ali nesto me sprijecava da ih napravim..
nemam volje za nicim a tako ni
za pisanjem posta,svaka mala sitnica me ubija..
ovo sve ce me dokrajciti,zatvaram se
u sebe i neki meni bliski ljudi to vide...
ja tu vise ne mogu nista,nepovjerenje i sve
to je tako tezak teret,i ja vise
necu tako..samo nekako pozelim
da se nisam nikada rodila..zelim otici..
umrijeti i zauvijek se rijesiti ove boli..
koju sam si i sama pocela nanositi...
(ono sto je zalosno jest da cu uskoro i otici,
ali ne svojom pomoci nego ne pomoci medicine)
sve to je previse za mene i ja necu tako...^
i mozda izgleda besmisleno i zasluzeno
i neznam cemu sva ova bol..
zasto me bog ili koli je on vec ovako kaznjava..???(da zaboravih on ne postoji)
sta sam ucinila..
ja vise neznam sve mi je to
previse.....^^^^^
zelim umrijeti i zelim otici...sve me tjera
na samoubojstvo i vecina stvari zbog njega...
ali opet se sjetim da mi je tako i onako jos samo
malo vremena ostalo i da imam samo 20% sanse
da ostanem na ovom jebenom svijetu.........
ovo je postala opsesija i necu tako izdrzati...
zelim nestati....
i zauvijek sve zaboraviti....
zar sam zasluzila..
ocito jesam..vise nema one
ljubavi....sve mu
vise znaci od mene...svima sve
vise znaci..e kad bi barem znao sto
mi radi...kada bi barem...
na tren shvatio kako je to podnositi..
ne mogu vise to podnosit ni psihiski a bome
vise ne ni fizicki,ta stalna ponizavanja ajmeee
da barem nekako procita ovo..(ili bolje ne)
mislim NE to bi bilo previse...
mozda..ali opet kako bi voljela da zna
kako mi je..i sta mi je napravio....(unistio me)
moj zivot je izgubljen u tami...i polako
tone..zelim otici i to cu i pokusati...
ma ionako nebi nikada ni primjetio da
nestanem...nebi mu falila..nasuprot uzivao bi...
jer takvi su nezamjenjivi....ma mrziiim ga
ne mogu se pomirit sa cinjenicom da je on taj
je obiljezio moj zivoot...imam samo dvje rijeci
za njega PROKLETA PEDOFILČINA!!!!!!!!!!
trazila sam samojedno-bar mrvicu njegove
tj.oceve ljubavi.pa zar je i to previse...i kako se
sada to vraca....tak da...mah ...da bar zna sta
se samnom desava mozda bi promijenio misljenje ili ne???
ahhh...da imate pravo samo on moze biti gori od tumora i ciste...
da,on je taj koji me polagano ubija , on je taj koji me tjera u pako
imao je samo jednu zelju od gotovo samog pocetka....
da,jos mu se nije ispunila,ali uskoro hoce niti ne zna,nije
svijestan...mah mogla bi ja o tome do prekosutra ali
nadam se da ....ma cemu da se nadam kad nada ne postoji......
svi moji snovi su unisteni..............
joooj kak volim ovaj bljog....barem mogu pisat ama bas sve kaj mi
padne na pamet....on je jedini koji me oce slusati...da bar
postoji neko kome mogu sve reci....ahhh da nema takvih...tnx
EMMM...DA...
... na lijevom boku dok sklupcana lezim i povlacim koljena gotovo na grudi svoje, motam rukama taj veliki jastuk i stezem ga kao da je ljudsko bice, proklinjem tamu koja se nadvija nad tijelo moje i dira me nekom hladnocom, prazninom svojom ... nije da se uvijek osjecam ovako usamljeno, no ima noci koje nikako ne prolaze i bolne su, svitanja tuzna
povucem taj prekrivac skroz preko glave i slusam otkucaje srca svog, odjekuju i mijesaju se s dahom mojim, tonem u san ... njezan i miran, onaj u kojem gotovo lebdim na krilima ljubavi i nesebicne paznje za koju sam spremna dati sve svoje, zadnji pedalj dok prepustam se osjecaju tom, onako iskreno i predano, jer drugacije ne znam
ponekad su takvi snovi opipljivi i ostavljaju snazan pecat, budjenje je jos vise bolno u tisini prostora mog, trenutak u kojem shvacam kako tu prazninu ne mogu preko noci popuniti, taj golemi nedostatak ... nepovratan
toliko toga sam ostavila iza sebe, gotovo cijeli jedan zivot ... siv, sirov i nepozeljan za mnoge, a nisam u stanju ispuniti prazninu nastalu uslijed gubitka onog dijela mene koji me cinio potpunom ... moja jutra imaju okus gorcine, neisprane iz zeluca od mucnine koja me preplavljuje zbog nemoci i sto je to tako snazno da ne mogu jednostavno ignorirati, eskivirati i utrnuti taj osjecaj prepun pitanja na koja nemam odgovore
iznova se vracam ... kao prokleti ovisnik, kao cisti mazohista nad tijelom i dusom svojom ... zasto ? ionako je sve prolazno, proci ce ...
zar ne ?
znam vrijeme nece izlijeciti to nastalo stanje, jer vrijeme ne lijeci sve rane, vec ljubav
a gdje je ljubav ???
ma ko ju jebe mogu ja i bez nje =))(((((((((((
život je sranje...i to je vec dokazano!!!!!
.....opce ne znam kaj nek pisem. vec po treci put sam izbrisala objavljeni post...
vise opce ne znam kaj nek mislim, kaj nek govorim,jednostavno fućka mi se vise za sve. i tak nebi trebala biti dulje od 10 mj jos na ovom prokletom svijetu.zivot mi se zgadil...ovo vise nema smisla.svi mej ebeju u zdrav mozak.
jedino me to jos tijesi moj kratki zivotni vijek...oujeeeee...mah...ubittt cu se...i gotovo...
NEMAM VOLJE UVIJEK SVE RAZUMIJETI,STALNO BORITI SE A NE USPIJETI
Nemoj se čudit, anđele
Što neću te prepoznati
Ako te sretnem
Bilo kad i bilo gdje
S tobom neću
Sad imaš moju riječ
Da neću ti olakšati
Ako zbog mene ćutiš ti
I sve što pričaš,
Samo govoriš u zid
Jer, s tobom neću
Jer, imali smo kad govoriti
I isplakat se i oprostiti
Al ti si bio sam sebi dovoljan
Pa za čime žališ?
Nemam volje uvijek sve razumjeti
Stalno boriti se, a ne uspjeti
Ti ćeš uvijek biti sebi dovoljan
Za čim ću žaliti?
Za tobom neću
Ako zbog mene ćutiš ti
I sve što pričaš,
Samo govoriš u zid
S tobom neću
Ti možeš reći bilo šta
S tobom neću.........
eto da se iskupim za prijašnji post.....
poZzZ
TREBALO MI JE TO
Ebiga ne znam ni od kud da pocnem.Tak sam umorna i zahvalna sam sama sebi sto je petak.Vec trecu noc za redom nisam ni oka sklopila(lažem sveukupno sam spavala valjda oko 8h).Da,patim od nesanice.Strah me zaspati,znam da to zvuci pomalo debilno ali ne mogu si pomoci,vas bi isto bilo strah zaspat da se nalazite u istoj situaciji ko i ja.(to jest da imate nastranog oca kao ja)Nočas sam oko cetiri sata isla popit ljek i točim ja vodu i najednom se srušim.Kvragu opet sam pala u nesvjest.Da, da nisam imala tu čašu u ruci ne bi probudila staru koja mi je dala neko sjebano sranje da se osvjestim.Dosta mi je vise toga svaki put kad se srusim moram u narednih 12h ici u bolnicu na neka testiranja.Ehhh.Zake?Zato kaj sam toliko bolesna da ni oni sami više ne znaju kaj mi je(valjda namjeravaju otkrit jos koji tumor ili cistu)idijoti.Mrzim ih.Mrzim sve(kvragu opet se vracam na ono staro).Ne, ne mrzim sve samo nekoliko osoba koje su mi uništile cijeli život.Da, na prvom mijestu je moj otac(debil)dosta mi je njega i njegovog maltretiranja i ponižavanja,ne mogu to više ni fizički a ni psihički podnjeti.Samo hoću da to jednom prestane.Ma hoču normalnu obitelj.Dosta mi je bježanja od kuče svaki put kad on dođe doma(a to je onda kad njemu padne na pamet).Mislila sam da odlaskom mogu sve izbječi;ne onda je sve jos tri puta gore.Samom pomisli na njega trnci me prolaze.Zato ga ni ne zalim vise spominjat, nije on zavrijedio da ga spominjem na svojem blogu.Mrzim one ljude koji tvrde da je kod njih sve savršeno i da oni nemaju nikakvih problema.Jednostavno ih ne shvačam.Ne mogu ni zamislit kako savršen svijet postoji.Nije mi jasno zašto prekrivaju stvarnost(a jbg to samo oni znaju).U zadnje vrijeme sam tak živčana da ni sama ne znam kud bi sa sobom,sve me iritira,niš i nikoga ne podnosim.Rijetki su ti i mislim da imaju sreče.Ne mogu vjerovati da sam tak debilna da ni njemački još nisam ispravila ,vučem jedinicu iz prvog polugodišta.Ma več sam se pomirila s činjenicom da idem na popravni i da padam razred.....MAH...Htjedoh reči da je ovaj post posvečen maeni...da baš meni. To je tak kad nemam nikoga ko me hoče slušati pa evo našla sam jednu žrtvu ...hehe nadam se da nebudem u tak skorije vrijeme morala opet olakšavat si dušu....Niste to morali čitati ali ak jeste zanemarite to jer to je ono što se tiče same mene i ne želim nikoga zamarati time....Zato pravite se ko da niste niš pročitali jer ja bi to obrisala ali sam ljeni i to...